Navigate me.

- The people who suffer the most are those who don't know what they want.
- Sometimes, in an effort to spread the most outrageous rumors, we look over the very thing that’s even more scandalous. The truth. And the only thing more shocking than the truth are the lies people tell to cover it up.
- Whoever said that money doesn't buy happiness, didn’t know where to shop.
- Dreams. Everybody has them. Some good. Some bad. Some you wish you could forget. Sometimes you realize you've outgrown them. Sometimes you feel like they're finally coming true. And some of us just have nightmares. But no matter what you the dream, when morning comes, reality intrudes and the dream begins to slip away.
- What have we said about appearances? Yes, they can be deceiving. But most of the time, what you see is what you get.
- Looks like this story might have a second act. let's just hope it's not a tragedy.

- Take all of your so called problems. Better put them in quotations.
- We spend some time trying to let each other go.
- Ljeto, ljeto, ljeto.

ljeto, sunce, iPod, kamenčići, On, vjetrić, plaža, mrak, mjuza, dim, cigara, svjetlo, alkohol u krvi, blijeda koža,
hmmm.

Komentari da/ne?

In the brightest hour
Of my darkest day
I realized
What is wrong with me.
Because days come and go
But my feelings for you are forever.

I love the way you talk on top of me.

11.01.2010., ponedjeljak

ne pitaj

Koliko prošlo je otkako nismo više skupa?
Ne brojim godine i tvoja pisma ne čuvam
Jer ti si drugi sad, a ja sam neka druga
I samo ponekad o svemu tome razmišljam

Više ne patim, ne boli.
I otkud ti da te volim?

Ne pitaj za mene i više me ne zovi
Jer već odavno mogu da živim bez tebe
Kažeš - sad ti je žao to ruše se snovi
A ja s tobom ne mogu
Nit hoću protiv sebe

A bio si moj svijet
Kraj i početak svakog dana
Znala sam na pamet sve tvoje želje, svaki strah
Dugo je trebalo da duša prestane da sanja
I lagao si me, i zvijezde smrvio u prah!

Više ne patim, ne boli.
I otkud ti da te volim?

Ne pitaj za mene i više me ne zovi
Jer već odavno mogu da živim bez tebe
Kažeš - sad ti je žao to ruše se snovi,
a ja s tobom ne mogu
nit hoću protiv sebe

- 12:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.09.2009., nedjelja

Love ..

Did you say it?
'I love you. I don't ever wanna live without you. You changed my life.'
Did you say it?
Make a plan.
Set a goal.
Work toward it.
But every now and then look around.
Drink it in.
Cause this is it.
It might all be gone tomorrow.

Ljudi dolaze. Ljudi odlaze.
Stvari na koje ne možemo utjecati.
Stvari koje samo posmatramo pogledom malog djeteta, ocima punim suza.
I stojimo tako. Nepomično. Jer ne možemo ništa drugo.
Ne znam hoće li sutra bit bolje.
Možda.

Kad nas život dovede do pukog nadanja, nešto nije u redu.
Ima li rješenja?
U teoriji.
Poslije nekog vremena shvatimo da ga nema.
Jer život nije teorija.
Život je stvarnost.

- 23:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.09.2009., četvrtak

Take all of your so called problems. Better put them in quotations.

Cause I don't want you to fade away.

- 15:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.08.2009., nedjelja

We spend some time trying to let each other go.

Kraj ljeta nitko ne voli. Depra.
Razočaranje možda. Melankolija.
Osjeća se ono nešto u zraku, što osjetite kad odlazite iz mjesta u kojem ljetujete.

Sklupčani u autu, gledate ona mjesta koja dobro znate i koja dobro znaju vas.
Plaža.
Znate oblik svakog kamenčića.

Depra.

Iz slušalica dolaze zvukovi. Thoughts of the time, when you were all mine, in the summer sun.
Tek se sada možete dovesti u vezu s pomenutim stihom.

Depra.

Pokušavate se sjetiti one stilske figure što povezuje akustično i vizuelno, ali samo zaklopite oči.
Potpuno nepotrebno.

Ponovo ste tamo. U mraku. Na plaži.
Lagani vjetar odnosi dim koji je On upravo izdahnuo.
Zahvalni ste što 71 % ukupne površine Zemlje otpada na vodu.
Jer da nema tog komadića mora ispred vas za koji vam je prikovan pogled, ugušili biste se.
Jednostavno ne smijete pogledate u to savršenstvo pored vas. Ne možete.
Ni sami ne znate kako ste se našli tu. Sad. S Njim.
S Njim kojeg gledate već 3 dana, pratite svaki pokret koji napravi, te ga analizirate s frendicom.

Divite mu se.

Ali eto, tu je sad. Imate ga cijelog za sebe. Razmišljate o životu prije Njega. Nekako je povukao prekretnicu.
Čak vam je malo i drago zbog toga.
Vjetar odnosi još jedan sivi oblak dima koji je izašao iz Njegovih pluća dragocijenih.
Želite izvaditi teglu i pokupiti ga u nju.
Skupljate svu snagu u svom tijelu koja vam je ostala.
Gorite iznutra. Tresete se izvana. Ne, nije vam hladno.
Osjećate da vam je netko stegnuo sve kosti nekom žicom.
I upravlja njima.
Znate da je to nemoguće.
A možda i jest.
Sve je moguće, s obzirom na to gdje ste i s kim ste.

Osjetite dodir.
Nečiju kožu. Na vašoj.
Ispunjava vas novi val vreline.
Mislim da se to zove sreća.

Najmanje što možete je da ga pogledate.
Odlučni ste.
Pogledat ću ga.

Otvarate oči.
Sjedite u autu.
Sklupčani.
Vraćate se doma.
U rutinu.
Svakodnevicu.
Isti ljudi.
Iste priče.
Iste kave.
Isti izlasci.

On blijedi polako.

We spent some time
together walking.
Spent some time just talking
about who we were.
You held my hand so
very tightly.
And told me what we
could be dreaming of.

- 01:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ljeto, ljeto, ljeto!

Kraj ljeta. Svatko već ima svoju priču, sigurna sam, ljeto uvijek nešto donese.
Igrači se mijenjaju, ali igra ostaje ista.

Ima onih koji žele zaboraviti na ljetne vrućine.
Ima onih koji žele da svaki trenutak ovog ljeta traje zauvijek.
Ali svi se moraju složiti s jednom stvari: preplanulost izblijedi, pramenovi potamne, i svi postanemo iživcirani pijeskom s plaže u cipelama (ili bar oni koji idu na pješčanu plažu).
Ali ljeto predstavlja kraj jedne i početak druge sezone.

Naravno, i ja imam ljetnu priču, ona je i razlog zašto ponovo otvaram blog.

- 01:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.